Bila je to jedna od onih noći koje te probude u 3, kada je svet najtiši a ti najmanji. Sanjala sam nešto grozno, ne znam ni šta, ali znam da nisam smela ni do WC-a da odem. Onda sam se setila koliko imam godina pa sam ipak odradila to i iz istog razloga odolela da…Continue Reading “Portugal III – Odlazim, a volim te”
*ova pesma je lik iz Male noćne šizofrenije *ova devojčica je lik iz života Trijanglov solo Neću da budem u predstavi U kojoj se nerviraš zbog parkinga Koja počinje svaki put u isto vreme Pred publikom koja ždere čips Neću da igram u predstavi Ako moram da budem statista I to onaj što se…Continue Reading “Portugal II – Kjarina pesma”
Put u Portugaliju je bio prvo bežanje u mom životu. Uvek sam odlazila ostavljajući za sobom raj a sada je bilo malo drugačije. Prvi put mi je zaista bilo teško da odem – suze na aerodromu i svi prateći skandali. Ali ispostavilo se da za mesec dana u Portugalu možeš da zaboraviš odakle si, a…Continue Reading “Portugal I – Mala noćna šizofrenija”
Svi ti nasmejani ljudi sa juga koji nemaju ništa osim tranzistora, plastične stolice i prijatelja. U ovom gradu živi puno pametnih glava, među kojima je i Ilija. Kao i većina, uhvaćen je kleštima svojih dana koji se ponavljaju i nisu ružni – ali su njihovi sati prolaze neumitno i sami se sebe ne sećaju. Ilija…Continue Reading “Efekat Paname”
Veliki sam obožavatelj grada u kom sam se rodila. Jednom nedeljno čeznem za mozgom turiste u Beogradu, da ga vidim novim očima i pomirišem novim nosem. Sa tajnim priznanjem da u Beogradu nema mnogo šta da se vidi, ali ima itekako šta da se doživi, osećam patriotsku obavezu da se zapitam kako bi izgledao da…Continue Reading “Nedovršena simfonija jednog grada”
Jednog dana, ili noći, ne seća se baš jer je bio u svemiru, a tamo uvek nešto mračno, Mali Princ je sleteo na kometu. Bio je to prvi put u istoriji da je čovek uspeo da uhvati jednu takvu česticu zvezdane prašine, premda to nije bila nikakva čestica, već čestičetina, bar za naše poimanje. Za…Continue Reading “Gde je danas i šta radi Mali Princ”
Lik s kojim sam delila sedište u autobusu (za dve srpske, ali jednu i jednu četvrtinu kolumbijske guzice) je u krilu držao papagaja, sasvim mirnog papagaja, na povocu. Nije to bio onaj džinovski koko sa crvenim repom nego tigrica, kao sve one Kiće i Miće koje smo gajili u mladosti. Prvo pomislih da možda naplaćuje…Continue Reading “Kolumbija III – Vaga za merenje čuda”
“Šta je to u tvojim venama Što te tera drugim ženama?” pita se Svetlana Ražnatović. Kapiramo se. Ima ta neka stvar s odlascima. Ljudi ih uglavnom mrze, posebno kada odlaze sa lepog mesta, a meni se desilo da je u trenutku odlaska moj život bio divno, uzbudljivo i preudobno mesto, puno ljubavi i razumevanja, kao…Continue Reading “Kolumbija II – Psihoanaliza Cecinog dečka”
Kičma mog bivstvovanja u poslednje vreme, koja ume da postoji samo danas i sad i tako mi donosi spoznaju ćivota u njegovom punom sjaju mi isto tako sabotira planove da uradim bilo šta smisleno i normalno, što inače smara pa nije ni važno, ali patnja nastaje kad želim da prenesem svojima trans ili osećaj vezan…Continue Reading “Kolumbija I – Manikir za postojanje neće da se seli”